Ljubiša Janković je rođen 12. aprila 1926. godine u selu Čitluk kod Sokobanje, opština Niš. Osnovnu školu završio je u selu Bobovištu kod Aleksinca. Sedmi razred gimnazije je završio 1944. godine u Beogradu, a posle demobilizacije iz JNA završio je osmi razred. Maturirao je 1946. godine. Iste godine se upisao na medicinski fakultet i diplomirao 1954. godine. U toku studija je aktivno radio u Savezu studenata, Omladinskoj organizaciji i u raznim sportskim forumima. Aktivno se bavio sportom i bio član Atletske reprezentacije Jugoslavije.
Po diplomiranju 1955. godine, zaposlio se na Ortopedskoj klinici u Beogradu. Iste godine je započeo specijalizaciju iz ortopedije. Specijalistički ispit je položio 1959. godine. Za asistenta iz ortopedije pri Katedri hirurgije izabran je 1961. godine. Iste godine prelazi na rad u Specijalnu ortopedsku bolnicu „Banjica“, nastavnu bazu Medicinskog fakulteta. Za docenta je izabran 1977. godine, a za vanrednog profesora 1982. godine. Za predsednika Kolegijalno-poslovodnog odbora Bolnice „Banjica“ izabran je 1980. i na toj funkciji se nalazio do odlaska u penziju 1991. godine. U zvanje redovnog profesora izabran je 1989. godine.
Doktorsku disertaciju na temu „Kongenitalna pseudoartroza potkolenice kao hirurški problem“ odbranio je 1976 godine.
U toku svog dugotrajnog i plodnog rada usavršavao se u mnogim evropskim i svetskim ortopedskim centrima, od Pariza i Londona do Amerike i Australije.
Odlično se služi engleskim i francuskim jezikom. Od 1958. godine je redovno prisustvovao kongresima francuskih ortopeda.
U toku svog rada obrađivao je patologiju od dečijeg uzrasta do gerijatrije. Prvu trećinu svog radnog veka posvetio je dečijoj patologiji, tako da je sa primarijusom dr Predragom Klisićem bio ko autor dela poglavlja o hirurškom lečenju kongenitalne luksacije kuka u vodećoj knjizi ortopedske hirurgije Campbell operative orthopaedics (1987. 2735 - 2737). Postigao je zapažene rezultate u konzervativnom lečenju kongenitalne luksacije kuka, primenjujući neke sopstvene modifikacije i tehnike.
Drugu trećinu svog radnog veka posvetio je patologiji gerijatrijskog uzrasta, a poslednju trećinu složenim problemima koštano-zglobne traumatologije. Posebno je obradio postiradijacione prelome vrata butne kosti i njihovo hirurško lečenje.
Uveo je konzervativnu metodu lečenja rupture Ahilove tetive (metoda).
Bavio je i problemima hirurškog lečenja degenerativnih procesa u zglobu kuka. Dugo je bio načelnik Gerijatrijsko-traumatološkog odeljenja gde je dao svoj doprinos u lečenju preloma vrata butne kosti.
U svojoj disertaciji je obradio jedan od najsloženijih problema ortopedske hirurgije – kongenitalnu pseudoartrozu tibije i prikazao sopstvenu hiruršku metodu. Rezultati koje je postigao na ovom polju u to vreme se svrstavaju među najuspešnije i izvan granica naše zemlje.
Poslednjih godina svog rada dao je zapažen doprinos uvođenju i usavršavanju metode dinamičkog lečenja preloma dugih kostiju. Uključujući disertaciju dr Ljubiša Janković je objavio preko 70 radova. Dva rada su štampana u celini u inostranim časopisima. U domaćim časopisima u celini je štampano 30 radova. U domaćim zbornicima kongresa i simpozijuma u celini je štampano 25 radova, a 7 radova je štampano u obliku rezimea. Šest radova objavljeno je kao rezmei u zbornicima inostranih kongresa. Dr Ljubiša Janković je nosilac u 27 citiranih radova.
Preko tri decenije sa uspehom učestvuje u redovnoj nastavi držeći predavanja i vežbe studentima medicinskog fakulteta u Beogradu, a nekoliko poslednjih godina i u Kragujevcu. Aktivno je učestvovao u posle diplomskoj nastavi za specijalizante iz ortopedske hirurgije i sportske medicine. U nekoliko mahova je bio mentor za izradu magistarskih radova i doktorskih disertacija. Sa uspehom je prenosio svoja praktična znanja i iskustva mlađim kolegama.
Bio je član JUOT-a, Srpskog lekarskog društva i Svetskog udruženja ortopeda i traumatologa – SIKOT-a.
Učesnik je NOR-a i član SKJ od 1945. godine. U Specijalnoj ortopedskoj bolnici „Banjica“ je u dva navrata bio sekretar osnovne partijske organizacije, predsednik Upravnog odbora Bolnice i više puta predsednik raznih komisija. Bio je član više sportskih foruma i organizacija.
Za rezultate postignute na polju društvenog rada odlikovan je Medaljom zasluga za narod i Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvezdom.
Dr Vladimir Lalošević